Uslovljenost i ograničnost alternativnosti jezičkih znaka

Authors

  • Mihailo Stevanović

DOI:

https://doi.org/10.4312/linguistica.12.1.259-267

Keywords:

Uslovljenost i ograničnost alternativnosti jezičkih znaka

Abstract

Alternativna upotreba dve ili više sintaksičkih oznaka česta je pojava u jeziku. Ona predstavlja dosta složen problem kome se u lingvistici poklanja, i mora se poklanjati, sve više pažnje. Ovaj se problem tretira kao problem sintaksičkih opozicija, opozituma, pod ovim imenom ili pod imenom sintaksičkih sinonima; govori se o naporednoj upotrebi više oblika u istoj funkciji i istom značenju, o mogućnosti njihove međusobne zamene uz čuvanje istog smisla većih jezičkih celina u kojima se ti znaći javljaju. U nauci, međutim, bar koliko je nama poznato, malo je u kome slučaju ovo pitanju u celini proučeno. O alternativnosti upotrebe dva ili više znaka najčešce se govori uzgredno, kada se raspravlja o nekome od njih, bilo samom za sebe, bilo u pregledima jezičkih priručnika, i to izuzetno retko kad sasvim isćrpno. U naući o srpskohrvatskom jeziku skoro da i nemarno, ili bar do skora nismo imali, precizno definisanih slučajeva alternativne upotrebe bilo koja dva jezička znaka.

Downloads

Download data is not yet available.

Published

01.12.1972

How to Cite

Stevanović, M. (1972). Uslovljenost i ograničnost alternativnosti jezičkih znaka. Linguistica, 12(1), 259–267. https://doi.org/10.4312/linguistica.12.1.259-267

Issue

Section

Articles